"Vi ne znate kako to izgleda," napisao je Gistav Flober, "provoditi cijeli dan s glavom u rukama,
pokušavajući iscijediti svoju nesrećnu pamet samo da biste pronašli jednu jedinu riječ."
(Rose, 1984, str. 146)
Ovaj citat je dragocjen jer razbija mit o piscima kao nebeskim bićima što s lakoćom pišu riječi, nadahnuti nekom višom silom. Flober nas podsjeća da je pisanje često posao u kojem nema garancija, tiha borba protiv tišine, gdje je cilj ponekad samo jedna riječ. A i do nje se nekada teško dolazi.
Šta je zapravo blokada pisanja?
Blokada pisanja (engl. writer’s block ) označava psihološko stanje u kojem osoba (student, akademik, profesionalni autor ili pisac u pokušaju) nije u stanju da započne, nastavi ili završi pisani rad. To stanje može biti prolazno i bezazleno, ali i ozbiljno frustrirajuće, pa i toliko obeshrabrujuće da čovjek poželi da zauvijek baci olovku kroz prozor.
Mnogi psihoanalitičari i istraživači pisali su o blokadi, povezujući je s emocijama kao što su anksioznost, perfekcionizam, strah od kritike i nedostatak samopouzdanja. U svom istraživačkom radu, Michael Rose (1984) ističe da su uzroci često kombinacija spoljašnjih pritisaka (rokovi, ocjene, očekivanja) i unutrašnjih dilema (npr. Jesam li ja stvarno pisac ili samo neko ko se bruka u pokušaju da napiše nešto?).
I velikanima je pero zakazivalo
Lav Tolstoj je imao višegodišnje periode tišine i kreativne paralize. Franc Kafka je u pismima prijateljima opisivao osjećaj potpune mentalne blokade. Virdžinija Vulf je u svojim dnevnicima bilježila duge periode u kojima nije mogla da napiše ništa uprkos velikoj želji za stvaranjem. Pisanje je, kao i mnoge druge stvari u životu, često više stvar upornosti nego inspiracije.
Kako znaš da te je zadesila blokada?
To stanje nije lako ignorisati. Kod studenata se najčešće javlja pred ispitne rokove, seminarske radove ili diplomske projekte. Napišeš naslov – i onda pauza. Skuvaš kafu, opereš sudove, pročitaš stare novine, počupaš korov u bašti, urediš špajz, opereš prozore, obrišeš prašinu sa polica, složiš knjige po boji korica - uradiš sve osim onoga što zapravo trebaš: da nastaviš da pišeš. Kada se konačno vratiš pisanju, primjećuješ da svaka tvoja rečenica izgleda kao da je prepisana iz sveske osnovca. Slijede samokritika, nezadovoljstvo i osjećaj nemoći.
E, to je blokada. Naučno prepoznata, akademski dokumentovana i globalno rasprostranjena - blokada pisanja.
Lični osvrt
Ima dana kad pišem kao da mi je diktafon direktno spojen s glavom – riječi naviru, stihovi iskaču iz glave kao zečevi iz šešira, a ja ih jurim i stavljam na papir dok mi ručak gori na šporetu, a veš čeka neispeglan. Ima dana kad me inspiriše muzika ili prijateljstvo ili jednotavno ljubav pa uspijem da ovjekovječim nečije lice stihom ili bojom. Ima trenutaka kada zanijemim pred ljepotom prirode pa slikam kuhinjskim nožem i akrilnim bojama sve što oko vidi.
Evo nekoliko mojih radova koji su nastali u takvim trenucima.
Mostar, Vedrana Vodopivec
Slikano na platnu paletnim nožem i akrilnim bojama
More, stijene i rastinje na Šolti. Vedrana Vodopivec
Slikano na papiru, kuhinjskim nožem i akrilnim bojama
… A onda dođe dan kad ne mogu da nacrtam pravu liniju ili da napišem rečenicu bez sumnje u vlastitu pismenost. Tada samu sebe neodoljivo podsjećam na žabu iz jednog starog crtanog filma. Sjećate li se one žabe što pjeva operu kad je niko ne gleda, a kada je stave na pozornicu – krekeće?
Tako je to u svijetu mašte, boja i slova. Nekada pjevaš a nekada samo krekećeš.
Kako protiv blokade pisanja?
Evo nekoliko stvari koje mi nekad pomažu da se riješim blokade pisanja:
- Šetnja – nekad se iz duge šetnje vratim s novom pjesmom ili idejom za priču a nekad samo s kesom krompira sa pijace. (I to je nešto.)
- Usamljenost – veoma korisna, inspirativna metoda, ali često teško dostupna.
- Jaka emocija – može da pokrene lavinu riječi.
Kako preživjeti blokadu?
Ako si student, mladi pisac, bloger ili pjesnik u nastajanju, evo nekoliko savjeta:
- Zaboravi savršenstvo. Loša verzija je bolja od prazne stranice.
- Promijeni medij. Piši rukom. Crtaj. Igraj se plastelinom.
- Piši svakodnevno. Pa makar i gluposti. Mozak voli navike.
- Čitaj druge. Tuđe riječi mogu biti veoma inspirativne.
- Prihvati blokadu. Ona je kao nepozvani gost. Dođe nenajavljena ali i ode.
Blokada kao predah do ostvarenja cilja
Blokada nije dokaz da nisi pisac i stvaralac. Ona je samo signal da ti treba pauza, predah, novo iskustvo ili nova perspektiva.
Ja blokadu pisanja ne uzimam previše k srcu. Pišem i slikam iz ljubavi i kada za to osjetim potrebu a ne zbog rokova, nagrada ili akademskih priznanja. Stvaram da zabilježim trenutak, osjećaj i ono što mi srce šapuće. Vjerujem da je i zastoj dio procesa: pauza u kojoj misli sazrijevaju, a čovjek se mijenja i priprema za novi korak.
Zato blokadu pisanja treba shvatiti kao predah do ostvarenja cilja. Jer, ovo je činjenica: Dok živimo imamo priliku da se vratimo onome što smo započeli a ono što nikada nismo započeli, sasvim je sigurno da nikada nećemo ni završiti.
Tekst napisala: Vedrana Vodpivec, nastavnik engleskog jezika na Univerzitetu Singidunum
Izvor:
- Rose, M. (1984). Writer's block: The cognitive dimension. Southern Illinois University Press.
