Kada govorimo o velikim francuskim praznicima, bilo verskim ili državnim, najčešće pomislimo na Božić (fr. Noël), Vaskrs (fr. Pâques), Praznik rada (fr. 1er mai) i 14. jul (fr. 14 juillet), francuski nacionalni praznik kojim se obeležava pad Bastilje 1789. godine, jedan od ključnih događaja Francuske revolucije. Međutim, Francuska ima i jedan sasvim drugačiji praznik koji već više od četiri decenije okuplja ljude svih generacija: Fête de la Musique, koji se obeležava svakog 21. juna.

Ovaj datum nije izabran slučajno: to je prvi dan leta, trenutak kada je dan najduži u godini, a ulice Francuske se pretvaraju u veliku, otvorenu muzičku scenu. Ideja je jednostavna, ali snažna: muzika pripada svima i treba da bude dostupna svima, bez obzira na uzrast, poreklo ili muzičko iskustvo, kao univerzalni jezik koji briše granice i povezuje ljude.

Fête de la Musique nastaje početkom 1980-ih, tačnije 1982. godine, na inicijativu francuskog Ministarstva kulture, i ubrzo, ovaj praznik postaje duboko ukorenjen u francusku kulturnu tradiciju. Vremenom prevazilazi granice Francuske i danas se obeležava u brojnim zemljama širom sveta.

Posebnost ovog praznika ogleda se u njegovom „otvaranju” grada. Ulice, trgovi, parkovi, pa čak i neočekivani gradski prostori postaju scene na kojima nastupaju i amateri i profesionalni muzičari. Svako ko želi da svira može to da učini, uz jednostavan uslov da obavesti lokalnu upravu, koja svakom interpretatoru može da dodeli prostor za nastup. U takvoj atmosferi brišu se granice između izvođača i publike, a grad na jedan dan postaje zajednički orkestar u kojem svako ima svoju ulogu.

Još jedna važna karakteristika jeste da su svi koncerti besplatni. Na taj način, muzika postaje zajedničko iskustvo koje briše socijalne, generacijske i kulturne granice. Tokom dana i večeri, u gradovima se smenjuju različite publike, mladi, stariji, porodice sa decom, svi okupljeni oko iste ideje: uživanje u muzici i zajedništvu. U tom spontanom susretu ritmova i ljudi, grad na trenutak postaje prostor u kojem se svakodnevica pretvara u slavlje života.

Muzički izrazi su raznoliki kao i sama publika: od džeza, roka i repa, preko hip-hopa i klasične muzike, do tradicionalnih muzičkih formi i elektronskog zvuka; prisutan je čitav spektar muzičkih stilova. U manjim mestima i selima, često se organizuju posebni koncerti koji ponekad budu pomereni za naredni vikend kako bi što više ljudi moglo da učestvuje. Na taj način, i najudaljeniji kutak zemlje postaje deo iste muzičke priče, u kojoj svaka nota pronalazi svoj put do publike.

Na taj način, Fête de la Musique nije samo festival, već i simbol dostupnosti kulture svima. To je dan kada gradovi dišu u ritmu muzike, a granica između izvođača i publike gotovo nestaje. U tom jedinstvenom trenutku, muzika prestaje da bude događaj i postaje zajedničko iskustvo koje oblikuje duh grada i ostavlja trag mnogo duže od jednog dana.


Slike su preuzete sa https://www.pexels.com/

Autor:

Neda Maenza

Profesor francuskog jezika na fakultetima i studijskim programima Univerziteta Singidunum