Elizabeta Amalie Eugenie od Bavarske, poznatija pod nadimkom Sisi, bila je carica Austrougarske, jedna od najfascinantnijih i voljenijih figura, čiji život do danas intrigira mnoge istoričare i ljubitelje kraljevskih priča. Njena ličnost, obeležena tragičnim događajima, poezijom, slobodnim duhom i borbom protiv krutih dvorskih pravila koja su joj bila nametnuta kao carici Austrougarske, ostavila je dubok trag u istoriji i kulturi Evrope 19. veka.
Rođena je 24. decembra 1837. godine u Minhenu u porodici vojvode Maksimilijana i vojvotkinje Ludovike, odrasla je u prilično opuštenom i prirodnom okruženju na dvoru u Pozenhofenu. Njeno detinjstvo je bilo bezbrižno, volela je slobodu, jahanje, mačevanje, šetnje prirodom i poeziju, a dvorski život u Beču za nju je bio sušta suprotnost toj idili čijim se strogim pravilima, čini se, nikada nije uspela potpuno prilagoditi.
Sisi je sa svega šesnaest godina postala carica Austrougarske udajom za cara Franca Jozefa I. Njihov brak je u početku bio obojen zaljubljenošću i nadom, ali su brzo počeli problemi uzrokovani prtiscima i brojnim ograničenjima. Previše mlada i krhka , naročito za takvu titulu i obaveze i odgovornosti koja je ona sa sobom nosila, Sisi se našla u okruženju punom stroge dvorske etikecije i intriga, pod budnim okom dominantne i manipulativne svekrve, nadvojvotkinje Sofije. Njena slobodoumna priroda i ljubav prema prirodi i putovanjima često su je dovodile u sukob s okolinom zbog čega se osećala sputano i jako usamljeno.
Poznata po svojoj izuzetnoj lepoti, Sisi je postala legenda još za života, jedna od prvih slavnih žena starog kontinenta. Njena duga kosa, simbol njene lepote, moći i ženstvenosti,bila je predmet divljenja, a ona je sate provodila negujući je. Opsesivno je vodila računa o izgledu i liniji, danima bi gladovala ili se iscrpljivala vežbama kako bi zadržala vitkost čemu svedoče brojne sprave za vežbanje koje je koristila. Ipak, iza savršenog izgleda krila se nemirna duša i melanholija sa teretom svih pitanja koje i danas muče mnoge mlade pripadnice ženskog pola: kako ostati racionalan, a svoj, kako izaći na kraj sa svim odlukama koje pred njima stoje i onim što se od njih očekuje.
Sisi je volela da putuje, tražeći mir daleko od bečkog dvora koji je smatrala uzrokom svih svojih bolesti i loših stanja. Posebno joj je priraslo srcu grčko ostrvo Krf, gde je izgradila palatu Ahileon posvećenu herojima iz mitologije, a često se angažovala u humanitarnim i političkim pitanjima, pokušavajući da smiri sukobe unutar carstva, posebno sa Mađarima, koje je iskreno volela.
Danas Sisi ostaje simbol tragične princeze, otpora i ikona romantične tuge, neki je čak nazivaju i kraljicom Dajanom 19. veka, ženom koja je sanjala o slobodi i ljubavi, a našla se zarobljena u zlatnom kavezu carskog dvora. Njena priča inspiriše i danas brojne knjige, filmove, opera, čak i modne revije, a njena legenda živi u kolektivnom sećanju Evrope čineći bečku palatu Šenbrun jednom od najposećenijih atrakcija Austrije.
Tekst napisala:
Ana Milić, nastavnik nemačkog jezika na Univerzitetu Singidunum
