Kada pomislimo na Pariz, prvo što nam padne na pamet jeste Ajfelova kula. Ovaj svetski poznati simbol Francuske, koji godišnje poseti čak 7 miliona ljudi, nekada je bio na ivici da zauvek nestane.
Kula je izgrađena za Svetsku izložbu 1889. godine, kao dokaz tehničkog i industrijskog napretka Francuske. Za to vreme, metalna konstrukcija visoka preko 300 metara bila je pravo čudo inženjerstva. Međutim, mnogi Parižani nisu bili oduševljeni. Više od pedeset umetnika i pisaca potpisalo je peticiju tražeći da se radovi obustave, nazivajući je „gigantskim fabričkim dimnjakom“ i „monstruoznim skeletom od gvožđa“.
Ipak, Gustav Ajfel je verovao u svoj projekat. Imao je ugovor da kulu koristi samo 20 godina, nakon čega je planirano njeno rušenje 1909. godine. Sudbina je, međutim, imala druge planove. Razvoj bežične telegrafije i radio komunikacije početkom XX veka spasio je kulu: njena visina bila je savršena za postavljanje antena. Francuska vojska je tokom Prvog svetskog rata pomoću nje presretala neprijateljske poruke. Zanimljivo je da se ispod južnog stuba Ajfelove kule i danas nalazi tajni vojni bunker, koji je u to vreme služio za komunikaciju i bio povezan tunelom sa drugim delovima Pariza. Danas je taj prostor pretvoren u mali muzej.
Vremenom je javnost promenila mišljenje: od „ružnog gvožđa“ kula je postala ponos Francuske i simbol Pariza. Od 1920-ih, kada je počela da svetli noću, postala je neizostavni deo pariske romantične slike.
Danas je “Gvozdena dama” pravo tehničko i kulturno čudo, prepuno neobičnih zanimljivosti:
- Magija svetlosti: kulu noću obasjava 20.000 sijalica, a rotirajući farovi sa vrha vide se i do 80 kilometara udaljenosti.
- Čudo inženjerstva: kula ima sedam liftova, od kojih su dva originalna još u funkciji. Godišnje pređu oko 103.000 kilometara, što znači da bi mogli 2,5 puta da obiđu svet!
- Ritual obnavljanja: na svakih sedam godina, kula se ručno farba na površini od 250.000 kvadratnih metara, uz 60 tona boje po ciklusu.
- Boje kroz vreme: kroz istoriju, kula je menjala boje, od crvene i oker do braon nijansi. Tek 1968. godine usvojena je sada već čuvena „Ajfelova kula braon“ boja.
- Rekord visine: do 1930. godine, Ajfelova kula je bila najviša građevina na svetu, sve dok je nije nadmašila Zgrada Krajsler u Njujorku.
- Bilbord iz snova: od 1925. do 1934. godine, francuski proizvođač automobila Sitroen koristio je Ajfelovu kulu kao džinovski bilbord, što je ušlo u Ginisovu knjigu rekorda.
- Koraci Gustava Ajfela: na dan otvaranja, Ajfel se popeo peške na vrh, preko 1.710 stepenika, kako bi lično postavio francusku zastavu.
- Gastronomski doživljaji među oblacima: u kuli se nalaze šampanj bar, dva restorana i desetak bifea, koji nude nezaboravan pogled na grad svetlosti.
Otvorena 365 dana u godini, Ajfelova kula danas doprinosi francuskoj privredi sa čak 435 milijardi evra godišnje. Zamislite samo da je plan o rušenju sproveden, svet bi bio uskraćen za jedan od svojih najpoznatijih simbola. Kula koja je nekada bila smatrana ružnom i nepotrebnom, danas je dokaz da inovacija, upornost i vreme mogu promeniti sudbinu, pa čak i jednog spomenika.
Slike su preuzete sa https://pixabay.com/
Autor:
Neda Maenza
Profesor francuskog jezika na fakultetima i studijskim programima Univerziteta Singidunum
