Jezik se neprestano menja pod uticajem društvenih, kulturnih i tehnoloških promena. Poslednjih godina sve češće se govori o rodnoj ravnopravnosti u jeziku. Dok jedni smatraju da su ove promene samo prolazni trend, drugi veruju da su one itekako potrebne jer predstavljaju važan korak ka inkluzivnijem društvu.
Ova tema postala je značajna ne samo u engleskom, već i u srpskom jeziku. Iako oba jezika teže ravnopravnosti i uključivanju svih govornika, zbog svojih gramatičkih razlika promene se u njima odvijaju na različite načine.
Engleski jezik ima jednostavan gramatički sistem u kome imenice nemaju gramatički rod. Zbog toga se rodna ravnopravnost najčešće ostvaruje promenom pojedinih naziva zanimanja i upotrebom rodno neutralnih izraza. Na primer, tradicionalno su u engleskom jeziku mnogi nazivi profesija sadržali u sebi nastavak -man, poput policeman, fireman, chairman. Vremenom su ovi izrazi zamenjeni neutralnijim terminima kao što su police officer, firefighter i chairperson. Ove promene imaju za cilj da nazivi zanimanja odražavaju činjenicu da ih mogu obavljati osobe različitog pola. Takođe, jedna od novina u savremenom engleskom jeziku odnosi se na upotrebu zamenice they u jednini. Iako se nekada smatrala isključivo zamenicom koja označava množinu, danas se sve češće koristi za jedninu kada identitet ili pol osobe nije poznat.
Za razliku od engleskog, srpski jezik ima razvijen sistem gramatičkog roda. Imenice, pridevi i glagolski oblici menjaju se u skladu sa rodom, zbog čega je pitanje rodno osetljivog ili rodno inkluzivnog jezika znatno složenije. U srpskom jeziku u upotrebi su sve više ženski oblici naziva zanimanja i funkcija. Tako se poslednjih godina sve češće koriste oblici poput studentkinja, psihološkinja, direktorka, ministarka.
Ove razlike upravo proizilaze iz različitog gramatičkog sistema dva jezika.
Važnu ulogu u širenju rodno inkluzivnog jezika imaju mediji, obrazovne ustanove i društvene mreže. Engleski jezik, kao globalni jezik nauke, tehnologije i međunarodne komunikacije, često utiče na druge jezike, pa tako i na srpski. Mnogi izrazi prvo postaju deo engleskog govornog područja, a zatim podstiču rasprave i u drugim zemljama. Ipak, zbog specifičnosti srpskog jezika nije moguće sva rešenja jednostavno preuzeti, već ih je potrebno prilagoditi gramatičkim pravilima i kulturnom kontekstu.
Zagovornici smatraju da pažljivo biranje reči doprinosi većoj jednakosti, smanjenju stereotipa i stvaranju prijatnijeg komunikacijskog okruženja. S druge strane, kritičari upozoravaju da pojedini izrazi zvuče neprirodno i mogu otežati razumevanje ili narušiti ustaljene gramatičke obrasce. Sve u svemu, istorija pokazuje da se jezici neprestano razvijaju, menjaju i prilagođavaju potrebama svojih govornika.
Može se zaključiti da rodno osetljiv jezik predstavlja primer međusobnog uticaja jezika i društva. Promene koje se danas uočavaju u engleskom i srpskom jeziku nisu samo gramatičke prirode, već odražavaju promene u društvenim vrednostima. Iako ova dva jezika koriste različite načine za izražavanje roda, njihov cilj jeste stvaranje komunikacije koja je jasnija i ravnopravnija. Bez obzira na različite stavove o ovom pitanju, rodno inkluzivni jezik u narednim godinama verovatno će ostati važna tema, kako u lingvistici tako i u svakodnevnom životu.
Autor:
Jelena Mladenović, nastavnik engleskog jezika na Univerzitetu Singidunum