AI je tu da nas podrži.
Mi smo tu da svemu damo smisao.
Poezija, jezik i ono što AI (još uvijek) ne može da uradi
Rado koristim AI, naročito otkako češće pišem na srpskom jeziku. Većinu radova prvo napišem na engleskom, jer tako mislim i osjećam kada pišem stručne tekstove, ali kada treba da ih prevedem na srpski, oslanjam se na vještačku inteligenciju kao na nezamjenjivog saveznika.
Kao neko ko piše stihove za djecu i voli jezik u njegovim najosjetljivijim i najzvučnijim oblicima, odlučila sam da testiram ChatGPT u prevodu i pisanju pjesama. Zadala sam mu jedan prompt:
Zamisli da si osmogodišnji dječak koji živi u Kanadi sa svojom porodicom. Učio si da ljudi u hladnim krajevima jedu više, posebno masnu hranu, da bi se zagrijali, dok ljeti, pod toplim zracima sunca, uglavnom jedu voće i povrće i piju dosta vode. U školi si dobio zadatak da opišeš svoju mamu. Prvo što ti pada na pamet je da je tvoja mama debeljuškasta ali ti želiš tu karakteristiku prikazati na najljepši način. Za tebe je tvoja mama, bucmasta ili ne, najljepša osoba na svijetu. Napiši mi kratku, šaljivu, dječiju pjesmu u kojoj ćeš svojim jednostavnim jezikom nježno opisati mamu kao debeljuškastu ženu. Objasnićeš da je mama debela, ne zato što voli da jede, već zato što živite u hladnoj Kanadi gdje zime dugo traju.
Evo šta mi je ChatGPT ponudio:
AI verzija:
Moja mama bucmasta je, al’ to nije mana,
mi živimo tamo gdje duga je zima — u Kanadi, naravno, ne u sred ljeta,
tamo gdje snijeg kao šećer sve prekrije s neba.
Čuo sam nekad — ljeti se više pije, a manje jede,
ali kad je hladno, kažu, tijelo se toplo nahraniti ne stidi!
Pa sam ja, pametan mali, shvatio jasno:
mama je bucmasta — jer zima u Kanadi traje predugačko, glasno!
Pristojno, zar ne? I simpatično, ako uzmemo u obzir da ga je napisala mašina.
A evo kako ja zamišljam dječiji pogled na istu temu:
Moja mama
Naučnici kažu
da kad sunce grije,
čovjek manje jede
a više vode pije.
Pošto u Kanadi
zima dugo traje,
mama često jede
i zato bucmasta je.
Napisano u Kanadi, 2022
O pjesmi i tajnama skrivenim iza dječijeg pogleda
Kao i većina mojih radova i ova pjesma je duboko autobiografska. Posmatrajući svoje kćerke kako me gledaju očima punim bezuslovne ljubavi i nježnosti shvatila sam jednu važnu poruku: Za djecu, spoljašnja ljepota je direktno povezana sa njihovim sopstvenim osjećanjima. Za dijete, majka jeste najljepša osoba na svijetu, bez obzira na to da li je "bucmasta" ili "koščata", visoka ili niska.
Upravo tu leži ključna poruka ove šaljive pjesme i suština dječije percepcije. Dječak u pjesmi svoju majku opisuje kao bucmastu a nikada kao "debelu". Moj izbor riječi je namjeran. Bucmasto nosi prizvuk simpatičnosti, topline, mekoće a to su osobine koje se podsvjesno vezuju za sigurnost i majčinski zagrljaj. S druge strane, riječ "debela" je opterećena kulturološkim predrasudama i negativnim konotacijama koje joj nameće društvo.
Dječak ovdje, na jedan šarmantan način, pronalazi logično (i naučno!) objašnjenje za mamin izgled, potpuno oslobođeno osude. Ona je samo simpatično bucmasta i to isključivo zato što živi u hladnoj Kanadi, gdje nauka (kaže pjesma!) nalaže da se više jede. Njen izgled je posljedica geografije i klime, a ne njenog apetita ili karaktera.
Teško da AI može da prenese emociju slikom ili stihom onako kako to čovjek zamisli. Zato AI ostaje ono što jeste: samo koristan alat. Može nam pomoći u obradi jezika ali može li šaljivo, ritmično i koncizno, jednostavnim jezikom djeteta, opisati emociju koju nosimo u sebi?
Kako AI može podržati učenje jezika?
Vještačka inteligencija danas nudi bezbroj mogućnosti za učenje jezika, naročito kada govorimo o praktičnim alatima koji nam olakšavaju svakodnevnu jezičku praksu:
• Brzi prevodi i objašnjenja riječi,
• Pomoć pri pisanju: korekcija gramatičkih i pravopisnih grešaka,
• Generisanje primjera rečenica i fraza,
• Vježbanje dijaloga i izgovora putem interaktivnih platformi,
• Pisanje eseja ili sastava.
Ovi alati pomažu nam da učimo u vlastitom ritmu i pružaju nam trenutnu povratnu informaciju, što je posebno važno onima koji nemaju dodatnu podršku izvan škole. Međutim, važno je istaći da vještačka inteligencija ima svoja ograničenja. Na primjer, izuzetno je slab prevodilac poezije, gdje se ljepota riječi, ritam i značenje često gube u prevodu. Kada je u pitanju poetski tekst, AI može pružiti smisao, ali nijanse, stilske figure i emocionalni naboj skoro uvijek ostaju neuhvatljivi.
Može li AI zamijeniti nastavnika jezika?
Teoretski, možda može. Ali učenje jezika je mnogo više od pravopisa i razgovora s mašinom. To je dubok emocionalni i kognitivni proces koji zahtijeva motivaciju, ponavljanje, disciplinu i aktivno učestvovanje učenika u učenju.
AI ne može natjerati učenika da uči redovno, da ponavlja nove riječi ili da samostalno procijeni kada mu treba pauza, a kada je spreman za veći izazov.
Istina je da postoje aplikacije poput Duolinga, koje koriste razne psihološke trikove da motivišu korisnike na svakodnevno učenje. Jedan od takvih trikova je streak, tj. niz uzastopnih dana u kojima korisnik redovno uči. Ideja je da se stvori osjećaj obaveze i da se ne prekine „lanac“ učenja. Međutim, čak ni streak nije garancija da je korisnik stvarno fokusiran na učenje. Može se desiti da samo otvori aplikaciju da ne bi „izgubio streak“, ali bez pravog truda i doprinosa.
Zbog toga nijedna aplikacija ne može zamijeniti ličnu motivaciju, unutrašnju disciplinu i podršku koju pruža nastavnik kroz dijalog, praćenje i prilagođavanje nastave potrebama učenika.
Postoji nešto još važnije od samog učenja jezika što AI ne može da odradi za nas, a to je da nam pomogne da izgradimo svoj identitet kroz učenje drugog jezika. Taj proces zahtijeva ljudsku prisutnost i podršku nastavnika koji poznaje naše jedinstvene potrebe i pomaže nam da se izrazimo autentično i smisleno koristeći svoje jezičke vještine.
Uloga nastavnika u svijetu AI tehnologije
Uloga nastavnika je nezamjenjiva, posebno u učenju stranog jezika. Iako se nekada čini da AI može preuzeti neke nastavničke zadatke, ništa ne može zamijeniti ljudsku procjenu, empatiju i sposobnost da prepozna individualne razlike među učenicima i shodno tome prilagodi nastavu.
Nastavnik je tu da:
- prilagodi nastavni sadržaj na osnovu potreba i interesa učenika,
- prepozna različite stilove učenja,
- razvije odnos povjerenja,
- podstakne komunikaciju i saradnju,
- i najvažnije - podstakne ljubav prema učenju.
AI može generisati stotine tekstova, ali nastavnik bira koji tekst je pravi za studente u određenom trenutku.
Zaključak:
Učenje i korištenje jezika u 21. vijeku dobija nove oblike, alate i izazove. AI nam može pomoći da postanemo samostalniji, efikasniji i sigurniji u učenju i upotrebi jezika, ali učenje jezika je mnogo više od pamćenja i upotrebe novih riječi. To je proces povezivanja sa sobom, drugima i svijetom oko nas. U tom procesu, AI može biti moćan saveznik ali ne može potpuno da nas zamijeni. To je zbog toga što on ne može da osjeća a mi smo osjećajna bića.
Kada je riječ o emocijama, empatiji i poeziji, AI još uči. Sve dok ne može da osjeti, neće moći ni da opiše univerzum koji nosimo u sebi. Za to smo i dalje potrebni mi – ljudi - ranjivi, kreativni, topli, maštoviti i sposobni da svoju tišinu, bol i sreću pretočimo u sliku ili stih.
AI je tu da nas podrži ali smisao i ljepotu svakoj napisanoj riječi nastavljamo da dajemo isključivo mi.
Oktobar, 2025
Napisala: Vedrana Vodopivec, nastavnik jezika na Univerzitetu Singidunum
