Praznik Maslenica (рус. Масленица) ima dugu tradiciju kod Istočnih Slovena. Ovaj praznik ima korene u slovenskoj mitologiji, odnosno periodu pre primanja hrišćanstva. U ovom radu će se govoriti o Maslenici kod Rusa, iako je praznik prisutan i kod ostalih potomaka Istočnih Slovena. Rusi su primili hrišćanstvo tek krajem desetog veka, odnosno 988. godine.
Primanje nove religije, naravno, ne znači da se sve dosadašnje tradicije moraju zaboraviti i u potpunosti prihvatiti sve novo, već se mnoge tradicije prilagođavaju novoj veri. Takav slučaj je i sa Maslenicom. Iako je to bio paganski praznik pun obreda koji su imali za cilj „teranje zime“ i „prizivanje proleća“, primanjem hrišćanstva ovaj praznik je dobio svoje datume – počeo je da se praznuje poslednje nedelje pred početak Velikog (Vaskršnjeg) posta. Zbog toga se Maslenica proslavlja svake godine u različito vreme. Ove godine praznik traje od ponedeljka, 16. februara, do nedelje, 22. februara 2026. godine. Kod nas postoji praznik Bele poklade koji se podudara sa Maslenicom. Kada je reč o nazivu praznika, on ima zanimljivu etimologiju i nije sasvim povezan sa današnjom rečju „maslo“ koja znači ulje. Ovaj praznik traje sedam dana i veoma je veseo. U ovoj nedelji se jedu palačinke, i to nije slučajno, jer palačinke svojim oblikom i bojom podsećaju na Sunce i zato ga simbolizuju. Pored palačinki, na ulicama i trgovima se organizuju vašari na kojima su ljudi veseli i nadmeću se u različitim disciplinama, poput penjanja uz zaleđen stub, nadvlačenja konopca i trka u džakovima. Posebna radost je vožnja u „ruskoj trojci“, odnosno sankama koje vuku tri konja. Ranije su čak organizovane i trke trojki, dok se sa sanki čula pesma, graja i smeh.
U nekim delovima Rusije Maslenica se dočekivala i nedelju dana ranije. Centralna figura ovog veselog praznika je Maslenica – drvena lutka ili strašilo od slame koja se poslednjeg dana spaljuje. Pre spaljivanja ljudi su se opraštali sa Maslenicom, u šali i u zbilji, rečima: „Maslenice, zbogom! A iduće godine nam opet dođi!” («Масленица, прощай! А на тот год опять приезжай!»). Poslednji dan praznika je nedelja koja se još naziva i „Oproštajna nedelja“, jer toga dana ljudi traže oproštaj od onih koje su uvredili ili povredili u prethodnom periodu, jer u post treba ući „čist“. Danas se praznik obeležava i u vrtićima i školama.
Tekst napisao:
prof. Miloš Pupovac, nastavnik ruskog jezika na studijskim programima na Univerzitetu Singidunum
